Iz Trsta na skijanje!

Kad pomislimo na zimu i zimske sportove, sasvim sigurno, Italija nam neće prvo pasti na pamet, jer kada pomislimo na Italiju zamiriše nam pica, pasta, razmišljamo o gutljaju dobrog vina, suncu i plažama, eventualno kupovini.

Ali, ako tražite destinaciju za ovogodišnji zimski odmor na kom ćete uživati u svojim skijaškim vještinama, a ne potrošiti malo bogatsvo kao na skijanje u nekim mondenim mjestima u Švajcarskoj ili Austriji, Italija vam nudi veliki broj (čak njih 294!) prelijepih i živopisnih skijališta.

Na primjer, Trst bi vam mogao poslužiti kao savršena polazna tačka u istraživanju italijanskih skijališta, jer samo sat i po od njega udaljeno je živopisno seoce Tarvisio, jedno od omiljenih skijališta i planinskih odmarališta Friuli Venecija Đulija regije.

Tarvisio se nalazi na 794 metra nadmorske visine i u blizini je granica Italije sa Austrijom i Slovenijom.

Smještaj možete pronaći u preko deset hotela, a selo je…

Ukoliko ne znate gdje za Novu godinu, a želite nešto potpuno drugačije, novogodišnju noć (la vigilia di Capodanno) provedite u Trstu.

U Trstu imate veliki izbor smještaja, pa na vrijeme rezervišite mjesto i pripremite se za slavlje.

Proslave se organizuju u brojnim klubovima, restoranima i barovima.

Ipak, hot spot novogodišnje noći je prekrasni srednjovjekovni dvorac San Giusto, odakle se najbolje vidi veliki, novogodišnji vatromet iznad Tršćanskog zaliva (Golfo di Trieste).

Fantastičnu zabavu, koju neki upoređuju s novogodišnjom zabavom na njujorškom Tajms skveru, doživjećete na Trgu ujedinjenja (Piazza Unita),

gdje ćete takođe moći uživati u sjajnom vatrometu, muzici i plesu koji će potrajati do duboko u noć.

Italijani vjeruju u iscjeljujuću moć hrane, pa njihove zabave obiluju ukusnim delicijama koje su, obavezno, upotpunjene čašom šampanjca ili nekog dobrog vina.

Večera (cenone) podrazumijeva što bogatiju trpezu koja se sastoji, kako kažu, od svega i svačega, tj. od raznih vrsta mesa…

 Na put obično krećem s malo prtljaga i bez mnogo očekivanja; volim iznenađenja koja mogu da mi priušte nepoznata mjesta i gradovi.

Ipak, pomalo sam se ovaj put pripremila…

  Rano ujutro stigoh u Trst i u mojoj glavi neprestano su mi bubnjale smiješne,

avanturistučke priče nekadašnjih jugoslovenskih šopingholičara o njihovom “slojevitom” oblačenju kupljenih stvari zarad što bezbolnijeg prelaska granice.

Srećnici koji su uspjeli prenijeti najkvalitetnije farmerke, ili na nogama donijeti famozne italijanske čizme, bivali su okarakterisani kao modni magovi,

no oni manje srećni, vraćali su se kući bez novca, a nerijetko i poniženi.

Iako nisam od generacija koje su imale priliku ići u takve pohode, nisam voljela to ni da zamišljam.

Dovoljno je samo da preživiš jednu rasprodaju u bilo kom našem butiku, pa da shvatiš koliko žene u takvim pohodima mogu biti krvoločne.

Zato sam odlučila da Trst pohodim iz potpuno drugačijih razloga i to u vrijeme velikih vjetrova.